Blog jedne trkačice ili malo više o mom “alter-ego” životu

Blog jedne trkačice ili malo više o mom “alter-ego” životu

Nedavno sam dobila jedan kompliment. Dobro, dobila sam ih više (čitaj: šalim se), ali ovaj mi se posebno svidio.

Rekla mi je jedna poznanica kako ja sigurno imam neki svoj „alter ego“ jer nije moguće da stignem svaki dan raditi i pripremati projekte, odgovarati na mailove brzinom munje, a onda svaki vikend, a ponekad i tijekom tjedna, objavljujem fotografije s utrka diljem Hrvatske. Rekla sam joj da je to zato jer stvarno jako volim trčanje. I ne pristajem na kompromise kada je trčanje u pitanju. Kada odlučim, idem trčati. I gotovo me ništa ne može spriječiti, osim baš velikih vremenskih neprilika.

Kada krene premišljanje

Na primjer, jučer. Cijeli dan na poslu razmišljala sam kako bih danas trebala ići trčati. No, kad sam došla kući, svladao me velik umor da sam ipak odlučila malo odmoriti oči. Kad sam se probudila, bilo je već prilično kasno, a i kiša je već podosta padala, iako je proljeće već u svojoj kasnijoj fazi. Naravno, u tom je trenutku počeo djelovati onaj ´glasić´: ´Ma, kud ćeš sada po ovakvom vremenu? Ostani doma, odmori se, samo ćeš se smočiti! Bezveze ti je to tako, bolje da ne ideš!´ U tom se trenutku pojavio i onaj drugi glasić: ´Sjećaš se kako si se dobro osjećala jučer nakon treninga? I dan prije toga? I onaj dan prije? Bolje ti je da odeš, nakon treninga ćeš biti k´o nova! Uostalom, nije li kiša romantična?´

Ok, pobijedio je. Nakon kraćeg premišljanja, ušutkala sam onaj prvi ´glasić´ i ipak odlučila krenuti. Navukla sam na sebe šuškavac, duge hlače i majicu, stavila slušalice, namjestila svoju glazbu ´dizalicu´ i krenula trčkarati po kvartu. Sigurno pogađate, na kraju sam kući došla potpuno mokra, ali i vidno sretna.

Nije floskula, to je jednostavno ljubav

Čini se kao neka floskula, no uistinu, kada nešto jako voliš i kada te to stvarno ispunjava, uvijek nađeš vremena za to. Jednako kao što ga nađeš za osobu koja te čini sretnom. Meni je trčanje jako važno i uvijek nastojim naći vremena za svoje trkačke odmore. Da, znam da zvuči kao oksimoron, ali uistinu se tako osjećam nakon treninga. Odmoreno, svježe i nekako zaboravim na sve probleme. A onda i lakše i brže odgovaram na mailove, pa je i moj posao na dobitku, ali i ja. 🙂

Jedan od razloga zašto toliko volim trčanje je što sam upoznala puno divnih ljudi koji sa mnom dijele jednaku strast i ljubav prema trčanju. I većina njih radi na prilično odgovornim poslovima, ali svejedno, uvijek nađu vremena za svoje ´trkačke odmore´. Neki od njih to čine prije posla pa tako znaju ustati već u 5 ujutro ili čak i ranije, a ponekad su već u to vrijeme na Sljemenu. Dobro, moram priznati, takvu ranojutarnju poslasticu si još nisam priuštila jer jako volim spavati ujutro i radije idem trčati navečer, ali uvijek se divim svakome tko si tako uspije rasporediti dan. Nerijetko uhvatim samu sebe i zapitam se ono pitanje s početka: ´Pa, dobro, imaju li oni možda neki svoj alter-ego?´

No, znam da je odgovor zapravo drugačiji. To je jednostavno ljubav. I nije floskula.

Zaljubi se i ti u trčanje

Još jedan razlog zašto volim trčanje je zato što je sve tako jednostavno. Dobro, lažem, nije. Nije uvijek jednostavno, ali onaj tehnički dio je prilično jednostavan. Navučeš trenirku i tenisice i kreneš. I super je stvar što se svatko može pridružiti trčanju, neovisno o godinama i trenutnoj formi. Zapravo, na trčanju sam upoznala puno divnih ljudi, od dvadeset godina pa do čak više od sedamdeset!

Ako i ti želiš početi trčati, šaljem ti i dodatan poticaj. Uskoro, točnije 8. lipnja, je dm ženska utrka koja, zapravo, uključuje dvije staze. Jednu rekreativnu (oko 3.400 metara) i drugu natjecateljsku (cijeli krug oko Jaruna). Preostalo je još dovoljno vremena da se pripremiš za ovu prvu, ali i za ovu drugu ako dovoljno ustraješ.

Isplati se početi trčati, a uskoro, kada kreneš, saznat ćeš zašto. 🙂